Izvor: Politika, Jutarnji list
U poslednjoj sedmici kampanje pred evropske izbore i dve nedelje pred odlazak u posetu Baraku Obamu, italijanski premijer Silvio Berluskoni sprečio je objavljivanje fotografija snimljenih u dvorištu njegove vile na Smaragdnoj obali Sardinije, na kojima je mnoštvo razgolićenih devojaka, pa čak i jedan bivši premijer.
Po nalogu tužilaštva, sardinijski fotograf Antonelo Capadu predao je u subotu disk sa 700 fotografija lokalnom sedištu karabinijera. Na njima je i plavokosa lepotica Noemi Leticija – kap koja je prelila čašu trpeljivosti Berluskonijeve dugogodišnje supruge Veronike Lario, pa je početkom maja objavila da će tražiti razvod, navodeći da ne može da bude sa čovekom koji se sastaje sa maloletnicama.
Gospođica Leticija je tek u aprilu napunila 18 i od „tatice”, kako navodno zove Berluskonija, tim povodom dobila 6.000 evra vrednu dijamantsku ogrlicu. U vreme kada su sporne fotografije nastale ona je još bila maloletna.
Capadu kaže da nije prekršio zakon o privatnosti, jer je slikao samo ono što je video u dvorištu vile Ćertoza, u kojoj je „Berluskonijev harem” ovekovečio i pre nekoliko godina. Medijima je rekao da ove nove slike datiraju iz prošle i pretprošle godine i mogu se podeliti u tri grupe.
„U prvoj su gosti vile Ćertoza, od kojih su mi neki delovali kao maloletnici, pa sam im `zamutio` lica, poštujući zakon o privatnosti i zaštiti maloletnika. U drugoj su gosti koji doleću na isto mesto državnim avionom, a u trećoj gosti jednog kantri kluba u kupaćim kostimima, neki samo u donjem delu,” objasnio je Capadu.
Na najmanje jednoj je i obnaženi bivši premijer Češke Mirek Topolanek. Berluskonijev advokat je rekao za list „Korijere dela sera” da je Topolanek uslikan bez odeće u bašti tokom porodične posete u maju i da „jedini maloletnik na slikama može da bude njegovo malo dete”.
Paparaco bi možda i dobio milion i po evra koliko je tražio za fotografije da se nije prvo obratio magazinu „Panorama”, koji je Berluskonijevo vlasništvo, što su mnogi protumačili kao prikrivenu ucenu. Urednik je, međutim, odmah pozvao advokate i Komisiji za zaštitu privatnosti je stigao zahtev na četiri stranice da se fotografije zaplene.
Berluskoni je poznat po srdačnom prijemu gostiju u ovoj vili sa sedam bazena, veštačkim vulkanom i privatnim amfiteatrom, ali sada je veoma sporan ovaj novogodišnji provod, jer je navodno pozvao pedeset devojaka Noeminih godina, platio im avionske karte i darivao ih skupocenim nakitom, što njegov advokat izričito negira.
U italijanskoj štampi u toku je pravi medijski rat. Dok opoziciji naklonjena štampa govori o italijanskoj Moniki Levinski, Berluskoniju blizak „Libero” objavio je u nedelju na naslovnoj stranici „ekskluzivni intervju” sa šeficom jedne male partije, koja tvrdi da Veronika Lario (53) ima dugogodišnjeg ljubavnika. Isti list je onog dana kad je Veronika prvi put javno kritikovala supruga, krajem aprila, izvukao na naslovnu stranu njene golišave fotografije iz vremena kad se bavila glumom uz tekst o „nezahvalnoj starleti”.
Sam Berluskoni je prošle sedmice rekao da će podneti ostavku ukoliko se pokaže da je lagao, odnosno ako se dokaže da je imao nedoličan odnos sa ovom lepoticom sa glumačkim ambicijama, koja je trenutno poznata po reklamama za donje rublje.
Dok se Italija bavi pitanjem kako je stvarno Silvio upoznao Noemi i da li je ili nije bio do kraja intiman s njom, šef diplomatije Franko Fratini tvrdi za „Njusvik” da su sve glasine o ovom odnosu „apsolutno netačne”, ali i objašnjava da seks sa osobom mlađom od 18 godina „apsolutno nije” krivično delo, jer je „sve između 14 i 18 godina apsolutno po zakonu”.
Priče o Berluskonijevom privatnom životu bacile su u drugi plan ekonomske nedaće (smanjenje privrednog rasta za pet odsto ove godine) i izbore za Evropski parlament, koji se zajedno sa lokalnim održavaju ovog vikenda. Prema najnovijim anketama raste broj neopredeljenih birača, što bi moglo da znači manju izlaznost, ali Berluskonijeva partija Narod slobode ima značajnu podršku oko 40 odsto, dok je premijer uprkos aferama i učestalim gafovima sa rejtingom iznad 60 odsto jedan od najpopularnijih političara u Evropi.
______
Nobelovac Jose Saramago nazvao Berlusconija “delinkventom” i “virusom”
Portugalski književnik Jose Saramago, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine, nazvao je Silvija Berlusconija “delinkventom” i “virusom” u žestokoj kritici objavljenoj u nedjelju u španjolskom dnevniku El Pais.
“Nazvao sam tu stvar delinkventom i ne žalim”, napisao je Saramago u tom članku u El Paisu koji je u petak objavio neugodne fotografije žena golih grudi i potpuno golog muškarca snimljenih na zabavama u Berlusconijevoj vili na Sardiniji. Saramago je šefa talijanske vlade već nazvao “delinkventom” u svojoj zadnjoj knjizi.
“Ta stvar, ta bolest, taj virus mogao bi biti uzrok moralne smrti zemlje Giuseppea Verdija, ako ga snažno povraćanje ne uspije istrgnuti iz svijesti Talijana prije nego pregrize vene i uništi srce jedne od najbogatijih zemalja na svijetu”, kazao je Saramago.
Berlusconi “je opasna stvar slična ljudskom biću, stvar koja organizira zabave, orgije, i upravlja zemljom zvanom Italija”, dodao je 86-godišnji Saramago.
Odvjetnici Silvija Berlusconija najavili su tužbu protiv lista El Paisa, politički bliskom lijevom centru.







kakva budala od čoveka!
“Priče o Berluskonijevom privatnom životu bacile su u drugi plan ekonomske nedaće (smanjenje privrednog rasta za pet odsto ove godine) i izbore za Evropski parlament, koji se zajedno sa lokalnim održavaju ovog vikenda. Prema najnovijim anketama raste broj neopredeljenih birača, što bi moglo da znači manju izlaznost, ali Berluskonijeva partija Narod slobode ima značajnu podršku oko 40 odsto, dok je premijer uprkos aferama i učestalim gafovima sa rejtingom iznad 60 odsto jedan od najpopularnijih političara u Evropi.”
Тачно је да су анкете показивале те проценте, а сам Берлускони изјављивао да ће његова партија добити око 45%, али је на јучерашњим изборима за Европски парламент блијед резултат његове нове партије (око 35%) ипак представљао највеће изненађење. Звучи необично за Италију, али се стиче утисак да су ови скандали из Берлусконијевог приватног живота ипак утицали на лош резултат његове странке.
Ako koga zanima , ovo su te sporne fotke sa “žurke” koje su objavljene u magazinu El pais , a zabranjene u čitavoj italiji
( little hint: ovaj skroz goli je Topolanek
)
http://img150.imageshack.us/img150/875/berl3.jpg
http://img150.imageshack.us/img150/1124/berl4.jpg
http://img150.imageshack.us/img150/2903/berl1.jpg
http://img150.imageshack.us/img150/7322/berl2.jpg
http://img150.imageshack.us/img150/5229/berl5.jpg
http://img150.imageshack.us/img150/7951/berl6.jpg
http://img150.imageshack.us/img150/9431/berl7.jpg
Vid`Topolaneka… prava pionirska…
Ne znam da li u Italiji postoji institucija impeachmenta u Ustavu, ali znam na osnovu mnogo izvještaja i knjiga da je Italija ogrezla u visokom kriminalu. Ovo samo svjedoči o stepenu, počecima propadanja ove civilizacije u cjelini. Sve što iole kritički i slobodno misli u toj zemlji diglo je glas protiv ove kreature od čovjeka.
No ne vrijedi, sve poluge su čvrsto njegove.
Vrlo slično Crnoj Gori, zar ne?
Vrlo, vrlo slično. Jedina, ali bitna razlika: Italija ima Javno Mnjenje, ima intelektualne elite, ima te poluge slobode.
Nisam siguran, Brano, mada je moguce da nemam objektivnih informacija. Kako se ogleda taj otpor elita i javnog mnjenja? Koliko ja vidim, Berluskonijeva vlast i cvrsti stisak su rijetko bili ugrozeni.
Sve sto cujem od prijatelja Talijana je dno dna. Svi umjetnici i ostali koji kriticki misle odavno su napustili zemlju (sinoc mi je jedan reziser pricao da je od njegovog drustva samo 1% ostalo u Rimu). Na pitanje sta je prouzrokovalo takvo stanje, pominje se naravno mafija, ali i 20 godina ispiranja mozga sa televizija koje su uglavnom pod kontrolom Berluskonija. Kaze se kako je otpor mnogo veci kod ljudi van zemlje, dok je kod onih unutar iste zavladala apatija. A sve sto i dalje dise i zivi jeste duboki underground.
Dakle, vrlo slicno kao kod nas, s tim sto je relativno srozavanje Italije jos vece, s obzirom na njenu nekadasnju slavu.
Jedan moj kolega reziser iz Milana sa kojim sam povremeno u kontaktu mi je pricao o velikim skandalima i bahatosti mister Silvija, koji sve to naravno radi uz osmijeh i segacenje, jer to valjda izaziva (cije?) simpatije. Tako da mi se cini da ipak ima kriticke mase u Italiji, to je velika zemlja i ima odredjene tradicije, pogotovo u kulturi.
Od poznatijih, ostri kriticari su, recimo, Roberto Benigni i Nani Moretti. Morettijev film “Kajman” upravo govori o Berlusconijevoj Italiji.
У италијанском Уставу постоји нешто слично америчком импичменту, али овај поступак има за предмет Предсједника Републике, а не Предсједника Владе (теоријски случај је само предвиђен за издају и “атентат” на Устав од стране Предсједника, и не покреће се од стране судске власти, већ од Парламента). Што се тиче судских поступака, Берлускони се у претходних неколико година потпуно осигурао доношењем неколицине закона “ad personam” (а један од њих, рецимо, онемогућава отварање судског поступка против 5 највиших државних личности – а међу њима је и, гле чуда, Предсједник Владе). Како би оправдали доношење ових скандалозних закона, Берлускони и његови политички савезници су потегли питање исполитизованости судске власти у Италији, која би, наводно, покретањем судских поступака утицала на суверену одлуку народа на разним изборима (а мора се и признати да се судска власт у Италији традиционално ставља под окриље љевице; сматра се да су политичка увјерења већине судија блиска љевичарским партијама, тј. некадашњој Комунистичкој Партији; такво схватање, за Берлусконија и за његове некадашње прљаве послове без сумње представља неку врсту алибија).
Дакле, није тачно да су све полуге чврсто у Берлусконијевим рукама. Ако говоримо о полугама власти, у његовим рукама прије свега није судска власт, која је у више наврата отварала поступке против њега. Истина, у посљедње вријеме, као што је речено, он је успио да неутрализује судску власт (што се тиче поступака против њега), али не и да је стави под своје окриље. И поред општег мишљења, ни сва средства јавног информисања нијесу у његовим рукама (ту прије свега мислим на штампане медије, који су му већински ненаклоњени). У сваком случају, очигледно је да се ради о аномалији, бар што се тиче либералних демократија. Док год буде имао већинску подршку у народу, извјесно је да нема никакве шансе за уклањање такве аномалије. С друге стране, нијесам сигуран да би и у једној другој западној демократији најбогатијем и најмоћнијем човјеку у држави (који истовремено готово да има монопол над средствима јавног информисања) – било уопште дозвољено да се кандидује за мјесто шефа државе (односно, Предсједника Владе).
Намјера ми је била да горе описаним допринесем прецизности и објективности у вези политичке ситуације у Италији, а истовремено и да подвучем огромну разлику између изнесеног и ситуације у Монтенегру (јер многи поводом овога износе паралелу). Нема никакве сумње да је аномалија уочена у Италији (којом се између осталог доводи у питање потпуна “праведност” политичких избора), ипак удаљена неколике свјетлосне године од спрдње од демократије коју имамо у ЦГ (гдје су на власти мафијашки босови и гдје ниједна институција није независна). Чисто да неко не помисли да ове “имитације живота” у ЦГ има и негдје друго на западу.
Pa šta onda rade italijanske sudske instance protiv Silviovih “vragolija”? Šta radi moćne EU institucije? Otkud Silvio u CG pred izbore, da nije usput bio i na puritanskoj žurci u Splendidu???
Дакле, везано за посљедње Силвиове враголије, прије само неколика дана отворен је судски процес против Берлусконија, а у вези коришћења државних летова за превоз неких балерина на премијерове приватне журке. Као што сам нагласио у претходном коментару, ради се само о формалности, јер га закони “ad personam” које је усвојио Парламент штите од било каквог судског поступка (бар док је на мјесту Предсједника владе). Берлускони је наравно изјавио да су то све будалаштине и да је он из свог џепа плаћао те летове. Мислим да у случају организовања журки осим поменутог судови нијесу ни имали више разлога за интервенције, јер све остало спада у домен приватности (а Берлусконијева жена је реаговала и затражила развод). Понављам, наивно би било сматрати да је судска власт у Италији под окриљем Берлусконија, или да није довољно активна кад је он у питању. Напротив, могло би се рећи и да је преактивна (као и што треба да буде). У многобројним ситуацијама отварани су поступци против Берлусконија (најпознатији случај је из далеке 1993. године, када је Силвио током састанка Г-7 у Напуљу обавијештен о покретању поступка против њега – убрзо су одржани ванредни избори на којима је побиједила њему противничка страна). То што судови нијесу успјели да га “упецају” (прије свега за питања корупције) у тренуцима безвлашћа је једно компликовано питање, а тиче се прије свега неефикасности судског система, као и способности Берлусконијевих адвоката.
Неактивност европских институција поводом Берлусконијевог случаја треба приписати њима самима, а не италијанским (мада, ако ме сјећање не вара, и с европске стране су покренуте неке мјере, прије свега везане за медијски монопол; у сваком случају недовољно).
Није тајна да Силвио воли да се дружи с “побједничким играчима” без обзира на њихову демократску профилацију, па не треба да чуди његова предизборна подршка домаћем режиму. Међутим, поред свега изнесеног, и сами податак да је Берлускони у току своје иначе успјешне политичке каријере у 2 наврата био поражен на изборима довољно говори да је неодговарајуће поређење с домаћим Трансформерсима.
Као што рекох, није врло слично Црној нам Гори: Италија је аномалија у земљама либералних демократија, док је ЦГ мало мјесто Корлеоне надомак Палерма, или још боље – простор на коме се имитира живот, нешто попут “second life-a”. Овдје имамо кобајаги институције, кобајаги вишестраначје, кобајаги државу. Разлика је ипак огромна.
A vi ne mislite da je isto moguce u Italiji, u kojoj je premijer medijski magnat, nemjerljivo mnogo puta bogatiji od bilo koga drugog u drzavi? Ta imitacija opozicije, nezadovoljstva, neprijateljskih napada iz medija?
Владимире, мислим да је из мојих коментара очигледно да и сам сматрам да евентуалност да медијски магнат може да заузме мјесто премијера у једној држави представља аномалију, бар у либералним демократијама. Јасно је да таква аномалија мора довести опозицију у неравноправан положај уочи било којих избора. Међутим, уколико сте могли да примијетите, у претходним коментарима сам чињеницама (везаним прије свега за судску власт, а и неким другим стварима), а не својим процјенама, указао на огромну разлику по питању демократије и слобода у односну на пустош у Црној Гори. Значи, сигурни будите, није врло, врло слично као што тврдите ви и госп. Коћало.
Опет ћу покушати да укажем на конкретан начин на неке од најкрупнијих разлика. Замислите да је у току своје двадесетогодишње политичке каријере Ђукановић 2 или 3 пута губио на изборима, односно био опозиција. Замислите да се на каналима државне телевизије у ЦГ једном недјељно емитују неколика програма политичког садржаја чија је тематика углавном оштра критика политика Премијера (а и чији су аутори и водитељи препознатљиви политички противници Премијера). Замислите да се у ЦГ често организују масовне студентске демонстрације против неких мјера Владе које се тичу Универзитета. Замислите да су у ЦГ честа хапшења политичара за случајеве корупције. То су само неки од примјера који ће вас подстаћи на доношење исправног закључка.
Понављам, није ми намјера одбрана Берлусконија, већ прецизност и објективност, као и потреба да не упоређујемо различите категорије, бабе и жабе.
Da izgravamo malo lazne puritance , kao da ovoga nema i kod nas ……. Jadne ove djevojke …. A ovih uspaljenih djedova na polozajima ima i kod nas vise nego u Italiji . Sta ce crni djedovi zenili ih kad su mladi bili na silu , spremali ih za karijere pa sad kada imaju malo vremena nadohnadjuju ono sto su u mladosti propustili . A crni roditelji ovih nesrecnica imaju sta da stave sad u porodicni album , da se pohvale komsijama i rodjacima kako su im cerke uspjele u zivotu ili po naski kako su se snasle ….
Televizija najvece zlo danasnjice sluzi samo da bi manipulisala sa narodom na bilo koji nacin i po svaku cijenu zarad svojih mocnika.
Novinari su najubijitije oruzje, serijske ubice koliko je nevinih ljudi stradlo zbog njihovog huskanja.
Vec dvije godine ne gledam tv koje olaksanje!
#Pljunuo sam magazine propagndu zlatoustre noviine,pljunuo sam dupelisce preko citave stranice………….