Filip Kovačević: Da li je smrtni ishod neminovan?

Izvor: Vijesti

Kad im u posjetu dođu imperijalni gospodari, čelnike crnogorske države odmah kao da je neko stavio na poligraf. Otvore onaj grumen duše što se svakoga dana topi kao kugla sladoleda u ljetnoj sahari Podgorice, i najskrivenije misli prosto pokuljaju na svjetlost dana. Jer, ko smije da laže imperijalnom pogledu? Tu sve britve brzo otupe kao da su napravljene od stiropora. Pa tako za vrijeme posjete zamjenika američke državne sekretarice Džejmsa Stajnberga, čujemo od mandatnog mandatara da nemamo „samoregulatorne mehanizme” kojima bismo osigurali stabilnost naše države.

Ne valjaju, dakle, naše institucije da zaštite naše živote i imovinu, pa nam trebaju inostrani tutori podupirači da nam urede život i odrede dobro i zlo, prijatelje i neprijatelje. Samo onda nije jasno čemu služe mandatar i njegova šarolika koalicija? Za dobrobit crnogorskih građana sigurno ne, jer zar ne bi inače izgradili gorepomenute „samoregulatorne mehanizme” tj. vladavinu prava, socijalnu pravdu, i miroljubivu internacionalističku spoljnu politiku?

Ovako im ostaje da guslaju podaničke partiture uz hor obavještajnih operativaca, a nama da se pitamo kud su se đeli stid i sramota zbog gubitka moralne autonomije i ljudskog dostojanstva? No, pošto čovjek nije kamen i nagoni se moraju zadovoljavati, nalaze oni načina da kanališu svoje frustracije i pubertetske snove o svjetskoj veličini i značaju. Kao odskočna daska za, tako čest, njihov samozadovoljni uzlet među autoritarne megalomane dođu im svi oni drugačiji, “mrtvi ljuti” koji ne prihvataju njihove propagandne laži kao istinu i njihovo psiho patološko ponašanje kao ideal normalnosti. U takvoj agresivnoj „komunikaciji” se jasno čita imaginarna projekcija sa primjesama paranoje. Jer, ko je tu ustvari „mrtav ljut” što ih imperijalni krugovi uvažavaju taman toliko da ih prime na stepenicama ili ostave da čekaju u predvorjima svojih palata? Da nisu možda oni koji govore? I može li to značiti da gospodari gube povjerenje u svoje dugogodišnje štićenike? Zbog kriminalnih malverzacija ili ratne prošlosti? To se klupko ipak odmotava (ispod fasade), a po svoj prilici i zamotava nekome oko nogu.

Jer Crna Gora se sve više i više pretvara u orvelovsku distopiju u kojoj se tvornički proizvodi laž da bi se plasirala kao istina, a politička retorika gubi svako utemeljenje u stvarnom stanju stvari. Datumi iz crnogorske istorije se instrumentalizuju za dnevnopolitičke potrebe i nacionalna nadgomjavanja. Tako se, naprimjer, spomenik devedesetogodišnjici Božične pobune ubrzano gradi i „otkriva” za Dan nezavisnosti u maju, a tristogodišnjica rođenja vladike Vasilija Petroviča (1709-1766), pisca prve istorije Crne Gore, za čijim sam izgubljenim grobom den-braunovski tragao jedne jeseni u Sankt Peterburgu, biće prigodno zabašurena jer ko smije da se sjeća čvrstih političkih veza između Crne Gore i Rusije u dvorištu MAP-a? Samo da za to ne saznaju Amerikanci.

Ako je većinska volja građana temelj demokratije, zašto se onda insistira na njenom manipulativnom “prevaspitavanju” kada su u pitanju “euroatlanske” integracije? Po novo – odštampanim brošurama koje se dijele uz dnevne listove, vidi se da je NATO kampanja ušla u novu fazu i da je potpomažu uvezeni i skupo plaćeni marketing eksperti.

Oslobodila se brošura fotografija nasmijanih DPS i NATO zvaničnika i sada su tu nasmijani ljudi iz naroda, i to u strogo rodno senzitivnom poretku – baba i đede, majka i otac, kćerka i sin. Svi zagrljeni, a iznad njih beskrajno plavo nebo koje čuvaju NATO-vski F-16 avioni. Međutim, kada se uzme u obzir daje izvršni direktor kompanije Lockheed koja proizvodi ove avione bio na čelu “Američkog komiteta za ekspanziju NATO-a,” onda se nad harmoničnom porodičnom idilom vrlo brzu nadvijaju crni oblaci. Jer, postaje jasno da iza sintetički izazvanih i medijski napumpanih bezbjedonosnih “prijetnji” i “izazova” stoje globalni trgovci oružja. Njima je u interesu da se puca i ubija, jer što ima više zaraćenih strana u svijetu, to je bolje za biznis. Hi, kako sam jednom ranije napisao, ti tajkuni će nam prodavati pušku kao goluba mira. Zajedno sa onim sloganom zločinaca iz 90-ih – rat za mir!

U skladu sa novim reklamnim obrtom, NATO će potpomagati i ekološki razvoj Crne Gore, da nam konačno zaživi “ekološka država,” taj vulgarizovani državni koncept iz Miloševićevog vremena. Ali kakav autogol prave uvezeni ekperti prepisujući iz NATO kampanja u drugim zemljama! Upravo je NATO svojim projektilima “obogaćenim” osiromašenim uranijumom obezglavio ekološku zaštitu i zatrovao prirodu čitavih područja Bosne, Srbije, Kosova i Crne Gore za mnoge buduće generacije. Da imamo izgrađene institucije koje brinu o zdravlju građana, znali bismo i zvanično da je došlo do velikog povećanja kancerogenih oboljenja u bombardovanim područjima. A pošto nemamo, za analogiju, nam pre-ostaju američki izvori, jer uređene države pod pritiskom civilnog društva moraju reći istinu. Pa u izvještajima američkog Sekretarijata za veterane, nalazimo sljedeće podatke. Da je za vrijeme prvog zalivskog rata poginulo 760 vojnika, ali da je u narednih 10 godina, umrlo njih 8.306, dok ih je još 156.705 bolovalo od bolesti prouzrokovanih ratom. Uz sve to provijavaju osnovane sumnje da ovo naprasno oboljevanje ima veze sa upotrebom osiromašenog uranijuma. I eto nam dobrih vijesti da ponudimo elitnim turistima!

Ne dvoumim se ja oko dijagnoze koju postavljam – euroatlantismia pathologica. Nego, da li je smrtni ishod neminovan?